Sigurno ste se svi vi zapitali što me nema u zadnje vrijeme na blogu, zašto vas ne komentiram, i najvažnije od svega zasto li ne objavljujem postove?
    No eto na moja leđa se natovarilo dosta briga i problema tako da nisam stigao sve odjednom. Rješavati te životne zadaće i usput boraviti na netu...
    U biti možda bija i malo previše lijen da bi radio više poslova odjednom. Iako se dosta toga dešavalo u mom životu nisam baš nešto posebno niti imao za izreći, napisati i objaviti na svome blogu.
   No idemo mi ispočetka...
    Koje li su to silne brige i problemi koje me moriše? Koje li su me to velike obaveze toliko zaokupirale da se nisam stigao pozabaviti objavljivanjem dobro poznatim vam postovima, samo meni razumljivim?!
Pa eto..
    Nakon veoma duge i nadasve plodne mi veze moralo se desiti i to. U biti svi pokazatelji su vodili tome a i cijela javnost (puk) kao i moji prijatelji, poznanici, i bliža mi i daljna rodbina, su to očekivali pa čemu ih onda sve razočarati kad mi i sama logika nalagala da je to sasvim normalana i svrsihodna stvar koja treba da slijedi u ovakvim trenutcima...
    I tako nakon mnogo premišljanja, razmišljanja, vaganja dobrih i loših strana odlučio se ja da je kranje i nadasve zadnje mi vrijeme da se ženim pa krenuo ja tako da zaprosim svoju dragu ("ljepšu" polovicu)...
Eto vam problema prvog!
    Kako znati da je ona "ona" prava osoba za mene i kako učiniti da taj čin same prosidbe bude veoma romantičan i toliko joj neodloljiv da jednostavno mora pristati a opet toliko jednostavan i bez puno eksponiranja pred ljudima u slučaju "ne daj BoŽe" odbijanja s njene strane???!
No kao svaki dobar mamin sin i čovjek koji je naučio da u životu ne postoje prepreke koje se ne mogu preći (ili bar zaobići) tako i ja eto savladao taj "probem prvi". Prosidba je bila veoma romantična i toliko neodoljiva da je eto ONA (naučio sam da se božanstvo mora pisati velikim slovima) pristala.
Na koji sam je to tako neodoljiv način zaprosio neka za sada ostane moja mala tajna jer ne želim da me još netko kopira pošto vam je s tim postupkom uspjeh zajamčen! A mislim i da ne bi bilo sasvim uredu prema ženskom nam rodu da tako važnu stvar u njenom životu učiniš na način na koji je to već netko učinio jer ONA uvijek želi da po nečemu bude posebna i da se sve vrti samo i jedino oko nje.
No ako ste već do sada pomislili kako je to veoma iscrpljujuće; sve to nije ništa prema onome što tek slijedi...
Problem drugi!
    Sad se treba baciti na organiziranje samog tog čina iliti kako ona veli najvažnijeg događaja u njenom životu (nakon njenog rođenja, krštenja, prvog rođendana, polaska u školu, pričesti, krizme, završetka škole, maturalne zabave, prvog sexa, poljupca....). Da to ne bi sve bilo tako jednostavno i nimalo iscrpljujuće pobrinuće se njena mama i njene najbolje prijateljice (kojima se povjerava još od onog vašeg prvog izlaska i koje o vama znaju više negoli i vi sami mislite da znate jer ONA je pričala sa vašom dragom mamom kao i sa vašom bakom, tetkom, profesoricom iz škole, prvom ljubavi još tamo iz vrtića, tetom doktoricom, zubarom i tko zna sa kime sve ne, pa i sa vašim kućnim ljubimcima (jer ona poznaje vse načine i vrste komunikacije tako da ne mora znati niti jedan strani jezik a da sve razumije), i naravno sve to prenesla njima tako da se ne zamarate činjenicom otkuda to sve one znaju). Naravno to su i one malo manje poznate ali ne i nevažne osobe, kada se radi o jednoj tako velikoj i veoma važnoj prekretnici u njenom životu, kao što su radne kolegice, tvoje poznanice, "prijateljice" sa frizure, iz trgovine, bakice sa placa kao i sve one druge osobe koje je slučajno negdje srela... Sve te važne i malo manje važne osobe sada su tu da joj pomognu kod organiziranja jer svatko ima svoj ukus, mišljenje i viđenje toga pa je red da ih se sve sasluša jer tko zna možda joj netko predloži nešto što još i sama nije znala i o čemu jos nije razmišljala dok je kao mala maštala o tom "VELIKOM" danu!
    Stvarno ne razumijem čemu sva ta strka i panika oko samo jos jednog važnog čina u životu? U biti ne razumijem zašto žene o svemu vole toliko puno pričati i svaki događaj toliko rasčlaniti i prokomentirati da bi već i vrapci na grani shvatili o čemu je tu zapravo riječ i što treba učiniti? Zar nije dovoljno samo o tome popričati sa najboljom frendicom, odvagnuti dobre i loše stvari, još malo razmisliti o svemu tome te na kraju i učiniti tako kao što odlučih?! Pa zar se mora svaka, ama baš svaka, činjenica toliko puta i na tako sitne dijelove razdvojiti da više niti sama ne zna što je pravo, a što krivo??? Nikada mi muškarci nismo razumijeli te žene pa zašto bi ih onda i sada uopće pokušali razumijeti...
   No vratimo se mi na moju temu jer čini mi se da malo previše skrenuo sa nje.
    Kada smo rješili sve te zavrzlame oko organiziranja i pripreme samog tog čina svadbe te odredili i konačni datum, pronašli odgovarajući dizajn pozivnica, smislili temu oko koje će se sve vrtiti (boja cvijeća, ukrasa, stolnjaka, haljina, balona, itd..), pozvali sve koje smo mislili pozvati (i neke koje nismo ali su se ipak našli na popisu jer ga toliko puta mijenjali da nam se i samima više smučilo mijenjati ga i prepravljati) na redu je došao i sam taj dugoočekivani nam čin!
    No prije samog tog čina i te institucije koju brak sam po sebi predstavlja ostala nam je još jedna ali ne i nimalo nevažna činjenica za obaviti... To je naravno  oproštaj o samačkog načina života iliti momačko t.j. djevojačko veče!!!
Kao i sve drugo što s nestrpljenjem očekuješ i o čemu maštaš od rođenja (kao što žene pripremaju svoje vjenčanje) tako i ovo na kraju neće ispuniti sva tvoja očekivanja i neće biti baš onako kao što i ti zamišljao. Zaboravi na striptizete i na oproštaj od ekipe u velikom stilu jer ako i netko, od onih tvojim mamlaza, i dovede neku da se skida pred vama to će sigurno biti ona stara drolja iz susjedne ulice koja je plesala i momačkoj od tvog tate i koja bi sve učinila samo da ostane popularana i da je bilo tko od tih pijanih budala, ako ne i svi koji će se tamo zateći, uhvati za onu njenu ocvalu, oronulu stvar koja je već odavno istrošena i potrošena, te makar još, i samo jednom, nategne za ona dobra, stara vremena kada je bila u vrhuncu snage i kada su svi prijatelji tvoga dede plazili za njom. Isto tako mozeš i zaboraviti da ćeš ti biti taj koji će jedini nešto nategnuti već prije ćeš ti bit jedini koji će ostati to veče na suhom, jer ako i nećeš biti toliko pijan da rigaš po svom budućem kumu ne očekuj i ne zavaraj se da će ti se baš tada posrećiti kad si i prije toga bio u milijun takvih, sličnih situacija i rijetko ti je kada uspijevalo da na kraju svega toga tulumarenja ostaneš sretan i zadovoljan. Ako ti se igrom slučaja i otvori neka povoljna prilika zar zaista vjeruješ da ćes je htjeti iskoristiti sada nakon svega što si prošao sa ovom svojom rospijom... Od preseravanja pred njenjim vješticama, umiljavanja pred starcima, glumatanja da obožavaš onu njenu smrdljivu đukelu, preko one sramotne ali i usput njoj toliko romantične prosidbe zbog koje te i dan-danas, nekoliko mjeseci poslije zezaju klinci iz njenog susjedstva i prijete ti se da će sve reći tvojim dečkima ako ih ne nastaviš opskrbljivati sa svim oninm stvarima koje ti lako možeš nabaviti a koje su njima zabranjene jer još nemaju 18., pa sve do ovih iscrpljujućih i nadasve veoma zamornih priprema za vjenčanje?! Ne bih rekao!!! Možeš ti biti i najveći zavodnik na svijetu, sam Don Juan, glavom i bradom, ali vjeruj mi, svi smo mi "macho" muškarci manji od makovog zrna pred našim uzvišenostima! A što je najbolje od svega; na cijeloj toj predstavi kojoj su tvoji dečki režirali samo za tebe ti ćeš biti onaj koji najmanje uživa jer opće je poznato da djevojačke nisu toliko bezazlene kako si mi to dočaravamo i da na njima cure ne sjede doma i imaju neki pidžama party u kojima najgore što čine su one dosadne igrice istine kakve viđate u filmovima. One za to vrijeme imaju otkvačeni tulum kakav mi možemo samo sanjati i na kojima one ne pričaju kako bi bilo dobro da smo doveli stripera (kao što to činimo mi) već pred njima uistinu i pleše pravi, pravcati, profesionalni striper za kojega se njene drage kokoši nisu libile izdvojiti nešto svoga džeparca da bi ona uživala u svojoj zadnjoj slobodnoj večeri! Ako mi ne vjerujete probajte se samo sjetiti koliko se vas muškaraca, sasvim slučajno, u jednom od onih ludih i nezaboravnih vikenda što se prepričavaju jos mjesecima poslije, našlo u društvu ludih, otkvačenih, pijanih i prekrasnih cura koje su slavile djevojačku i gdje su ti sve njene prijateljice nudile baš onu najljepšu i najbolju u tom društvu, a koja je igrom slučaja i buduća mlada, da je zbariš; dok se ona za to vrijeme samo pijano smješkala. Tebi je bilo čudno bilo što pokušati i napraviti jer si cijelo vrijeme strahovao da te ona njena ljubomorna budala i glupi papučar (za kojeg će se ona uskoro udati i zbog kojeg će se odreći svog djevojačkog života bez da je tebe probala) ne uhvati negdje u mraku i prebije kao vola a kojeg si ti zamisljaš kao ružnog, krezubog i ćelavog mutanta od 2m, 120kg s golemim ručetinama te trokutom veličine Himalaje, bez trunka mozga i koji je uz sve to još i neki mafijaš...
   Za zamisliti se; ha?!
    Nakon svega toga na red dolaze i ti dugo očekivani, pomno pripremani svatovi na kojima si ti bio toliko nervozan i živčan da ti je kum cijelo vrijeme brisao znoj sa čela dok si ti sve to pokušavao prikriti i utopiti gledajući u dno čaša koje su netom prije bile pune do vrha slatkom(gorkom), obojenom i mirisnom tekučinom a sada su samo komad običnog, ružnog stakla. Cijelog svog vjenčanja kao i više o pola svadbene svečanosti ti se naravno ne sječaš jer ubilo te prikrivanje nervoze.
    Naravno i od one toliko prozivane "prve" bračne noći nemoj ništa posebno očekivati jer oboje ste se toliko naroljali na samoj svadbi da vas cijeli sljedeći tjedan muči mamurluk(a pravo rečeno niste još ni uspjeli doći k sebi od one ubijačine alkoholom na svojoj momačkoj) tako da vam jedino preostaje da jedan drugog tješite, pazite i mazite dok neki ludi(najbolji u životu) sex možete slobodno prekrižiti.
    Puno očekivanja i priprema za nešto sasvim prosječno ili malo bolje negoli inače. Dobra stvar je u svemu tome da ćeš sve to pamtiti cijeli život pa ćeš moći zabavljati svoju djecu i unuke zanimljivim i smješnim situacijama koje su li se izrodile (desile) iz svega toga...

"Tresla se brda a rodio se miš"!

        Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je namjerna!!!

Pa evo mog maila koji joj uputih...

by

   

    Želite li djevojčicu, snošaj mora biti dva do tri dana prije ovulacije. Prije spolnog odnosa rodnicu treba isprati kiselom otopinom: dvije žlice octa ulijte u četvrt litre vode. Za vrijeme snošaja žena se treba suzdržavati od orgazma, a muškarcu se preporuča izbacivanje sjemena što bliže otvoru rodnice, koji se nalazi između malih usana.

Napomena:
   Svaka sličnost sa stvarnim događajima i ljudima je namjerna! Svaki recept je provjeren i iskušan od strane naših najvećih i svjetski priznatih stručnjaka. Ako i nakon nekoliko pokušaja ne uspijete u svom naumu ja vam savjetujem da se okanite toga što radite i pozovite nekoga tko zna(u ovom slučaju mene). U tom slučaju vam je uspjeh zagarantiran 99% a slučaju da se dogodi onaj 1% novce vam neću vratiti ali će vašoj ženi ostati zadovoljstvo koje je neprocijenjivo!! Za eventualne i možebitne nastale probleme sami snosite punu odgovornost te će protiv vas biti podignuta kaznena prijava i bit' ćete  krivično gonjeni po članku 6792. točki 820. Seksualnog Zakonika Republike Hrvatske!!!

    Ni sam ne znam kako sam se uopće upleo u ove rasprave no kad jednom započneš ne možeš stati. Nakon što sam pokušao razumjeti žene te to isto i objasniti desilo se upravo suprotno; osta' samo još više zbunjen. Koliko god se ja trudio to mi nikako ne polazi za rukom jer kada dobijem odgovor na jedno pitanje taj odgovor otvori novih desetak pitanja i tako unedogled...
    Nego da ne dužim previše i da vas ne zamaram nekim nebitnim detaljima sve dok i sam ne budem imao neke razumljive odgovore evo vam jedna priča o muško-ženskim odnosima!

    Recimo da se muškarcu koji se zove Ivica sviđa žena po imenu Marica.
On je pozove u kino; ona prihvati i oboje se dobro provedu. Nekoliko dana kasnije on je pozove na večeru; ona prihvati i opet im bude lijepo. Nastave oni tako redovito da se viđaju i nakon nekog vremena, i on, i ona, prestanu izlaziti s drugim osobama.
    I onda jedno veče dok se voze u autu Marici nešto padne na pamet i bez puno razmišljanja ona glasno kaže:
    "Znaš li da se viđamo već šest mjeseci?"
Nakon toga u autu nastupi tišina. Eli se tišina učinila vrlo dugom.            Razmišljala je...
(Možda mu smeta što sam to rekla? Možda ga naš odnos ograničava... ?? Možda misli da mu želim nametnuti neke obaveze koje ne želi ili nije siguran da ih želi ??!??)
    A Ivica pomisli...
(Bože. Šest mjeseci.)
    Marica dalje misli...
(Ali nisam ni ja sigurna da želim takav odnos!? Ponekad mi se čini da mi treba malo više prostora, malo više vremena da razmislim da li želim da nastavimo ovako.... ??! Pa kuda mi to idemo? Hoćemo li se samo nastaviti viđati na ovom nivou bliskosti?? Idemo li prema braku??? Djeci????! Zajedništvu do kraja života?!?? Jesam li spremna za to?!?!! Da li ga ja uopće poznajem?!)
    A Ivica misli...
(To znači ... Da vidim?! .... Počeli smo izlaziti u Siječnju .... To je bilo baš kad mi je auto bio na servisu ... Oooops! Moram promijeniti ulje!)
    Marica misli...
(Uznemiren je. Vidim mu to na licu. Možda sam sve pogrešno shvatila. Možda on od ovog odnosa želi više, više bliskosti?! Možda je on osjetio, još prije nego sam ja to osjetila, da ja imam neke rezerve??!? Sigurno je to! Zato ne želi ništa reći o svojim osjećajima!! Boji se da će biti odbačen!!!)
    A Ivica misli...
(Moram provjeriti i kvačilo... Baš me briga što onaj idiot mehaničar govori da je sve u redu. Osjećam da nešto zapinje! A bolje im je da ovaj put za to ne krive niske temperature. Koje niske temperature? A platio sam tom nesposobnom lopovu zadnji put 800 kuna!!)
    Marica misli...
(Ljut je! A ne mogu mu ni zamjeriti. I ja bih bila ljuta na njegovom mjestu. Tako me muči krivica što ga mučim, ali ja tu ne mogu ništa?! Jednostavno još nisam sigurna!!?)
    A Ivica misli...
(Vjerovatno će reći da je istekla garancija ..... Idioti!!)
    Marica misli...
(Možda sam ja preveliki idealista?! Čekam viteza na bijelom konju, iako sjedim kraj savršeno dobre osobe.. Osobe s kojom mi je dobro, osobe do koje mi je stalo.. Osobe kojoj je izgleda stvarno stalo do mene.. Osobe kojoj je sada teško zbog mojih sebičnih, nezrelih fantazija!)
    A Ivica misli...
(Garancija? Oni žele garanciju?! Dat' ću im ja garanciju! Uzeti ću garanciju i ...)
    "Ivice!" - kaže Marica glasno
    "Molim?" - odgovori on iznenađeno
    "Molim te nemoj mučiti samog sebe tako." - reče ona dok joj se oči pune suzama
     "Možda nisam trebala ... O Bože, osjećam se tako..."
(Pocinje jecati)
    "Šta ti je?" - upita Ivica
    "Prava sam budala....
(jeca ona dalje)
    ...znam da nema viteza. Znam to. To je glupost. A nema ni konja."
    "Nema konja?" - zbunjeno će Ivica
    "Sad sigurno misliš da sam prava budala?!" - kaže Marica
    "Ne!" uzvikne Ivica, sretan da konačno zna pravi odgovor
    "Radi se samo o tome .... da .... mi treba malo više vremena." - projeca Marica
Nastaje pauza od 15 sekundi za vrijeme koje Ivica misli što brže može. Pokušava pronaći dobar i siguran odgovor. Konačno smisli nešto za šta misli da odgovara situaciji.
    "Da." - prozbori on
(Marica, duboko dirnuta, dodirne njegovu ruku)
    "Oh Ivice, da li zaista osjećaš tako?" - upita ga
    "Kako?" - zapita se Ivica
    "Pa ... o vremenu?!" potiho će Marica
    "Oooo, da!" - zbunjeno će Ivica
(Marica se okrene prema njemu i zagleda mu se duboko u oči, a on postaje vrlo nervozan zbog toga što bi ona mogla slijedeće reći. Pogotovo ako to bude uključivalo konja.)
Konačno ona progovori...
    "Hvala Ivice!"
    "Hvala tebi!" - uzvrati on
  Onda je on odveze kući, a ona legne u krevet te plače do zore. Ivica dođe u svoj stan, otvori vrećicu čipsa, upali TV i odmah se udubi u teniski meč dva Čeha za koja nikad nije ni čuo. Neki tanki glas u glavi govori mu da se u autu dogodilo nešto zaista važno, ali on je siguran da nikad ne bi mogao razumjeti šta, i da je najbolje ne misliti na to.
  Slijedećeg dana Marica nazove svoju najbolju prijateljicu, možda i dvije, te one o tome razgovaraju 6 sati. Analiziraju do u detalja sve što je ona rekla i sve što je on rekao. Do beskraja istražuju svaku riječ, izraz i gestu kako bi otkrile nijanse u značenju i razmatraju svaku moguću varijantu. Nastavljaju o tome razgovarati danima, tjednima, mjesecima... Nikad ne dolazeći ni do kakvog zaključka ali im ni u jednom trenutku nije dosadno.
   U međuvremenu Ivica, igrajući tenis sa zajedničkim prijateljem, zastane neposredno prije serviranja i upita: "Stjepane, je li Marica ikad imala konja?"

by

   "Ljubi je!", a nije nikada spomenuo "Razumi je!!!!!".